Kondak 1.
Izabranog Vojvodu i Gospoda, smrti Pobjeditelja i pakla razarača, Tebe pohvalama veličam, iako sam tvar i sluga Tvoj; no, prepun neiskazanog milosrđa, izbavi me od svake nevolje kada Ti vapijem:
Isuse Pobjeditelju, pomiluj me!
Ikos 1.
Ramzes pobijedi Hikse, Mojsije pobijedi Amaličane, Adrijan razori Jevreje, Aleksandar pokori Aziju, Sulejman pokori Evropu i Aziju, a Ti, Pobjeditelju moj, Ti pobijedi neprijatelja svih naroda i svih zvijezda, Isuse Pobjeditelju smrti, slava Tebi! Evo idu Hiksi, i ja govorim kao Ramzes: zaista, pobijediću ih; evo navaljuju Amaličani, i ja govorim kao Mojsije: naoružan strijelama i Bogom, izaći ću im u susret; evo se Azija nadima kao more od podvodnih vjetrova, i ja govorim kao Aleksandar: dajte vojnika, vojnika i kopalja, i Azija će mi leći kraj nogu kao ukroćen medvjed; evo Azije i Evrope bez gospodara, i ja govorim kao Sulejman: ja ću savladati i vladati; no evo ide smrt: šta da govorim? U koga da se nadam? Koga da prizivam? Ko će mi pomoći pobijediti ono s čim nikad niko nije smio ni stupati u borbu? Ko da pobijedi ono što je pobijedilo svakoga i sve što se ikad pojavilo u svijet sa živom glavom? Tebe, jedinoga Gospode, Tebe jedinoga među nemoćnim suncima i smrtnim zvijezdama prizivam; Tebe jedinoga Živoga na groblju svih pobjeditelja molim i veličam: Isuse silni, junače nad junacima; Isuse veliki, prema kome svijet je mali; Isuse krotki moj, ispred koga svaka gordost iščezava kao dim; Isuse Pobjeditelju smrti, pomiluj me.
Kondak 2.
Hor Anđela:
Kada Sveta Trojica reče da bude nebo i zemlja, Ti posluži kao misao i jezik Božanske Trojice, Hriste; horovi Anđela uobličiše se na Tvoj glas i dobiše oblik od raznobojne svjetlosti; i vojske mnoge kao raznobojni oblaci zaklikaše ehoom Božanske slave i Božanskog blaženstva, i stadoše u redovima oko Tebe, svoga Vojvode, pobjednički pjevajući: Aliluja!
Ikos 2.
Sve je staro kod ljudi kao bolest; kao stara haljina o trnu, sve su takve ljudske pobjede i porazi; i kad misle i kad govore i kad rade, ljudi iznose starež na pazar; mladići misle kao starci, starci misle kao mrtvaci, mrtvaci ne mirišu ružnije od živih na zemlji. Sve je staro kao poraz davno pobijeđenih, od početka pobijeđenih, jer sam početak istorije je poraz. Ti si jedini novina, Pobjeditelju moj; poslije prvog čovjeka Ti si jedini nov čovjek. U drijemljivom karavanu istorije, Ti si jedina iznenađujuća oaza; u gluši i omorini dosadnog iščekivanja smrti i sahranjivanja života, Ti si jedini grom. Sve je novo na Tebi: Tvojim djevičanskim rođenjem pobijedio si tjelesnu strast, od koje se kao od prokazanog svraba rađaju svi smrtni; Tvojim krštenjem očistio si vodu i sve zemaljske elemente, tako da je čistome postalo od tada sve čisto; Tvojom naukom snio si plamen Božanski s neba u tamu zemaljsku, da bi se nepoznati poznali, udaljeni zbližili, ohladjeli zagrijali, pomračeni prosvijetlili, a svi osjetili bliskost i milost Oca Nebeskog; Tvojim čudima Ti si se pokazao Tvorac novoga, Tvorac čistoga, Tvorac lijepog i uzvišenog, i još čudima si pobijedio zakone u koje je čovjek zbog grijeha okovan; Tvojom smrću Ti si pobijedio sva ljudska mudrovanja, njome si pokazao vječiti put vječne pobjede, novu strategiju istinske pobjede; Tvojim vaskrsenjem Ti si pobijedio smrt, posljednjeg i najljućeg neprijatelja, koga niko nikad prije Tebe ne pobijedi; i Tvojim vaskrsenjem pokorio si sebi i nebo i zemlju, Pobjeditelju jedinstveni, Pobjeditelju nebeski, pobjeditelju svjetlosni; za to neka Te slavi i nebo i zemlja za navijek i navijek; Isuse, viteže moj milokrvni, pomozi i meni pobijediti; Isuse Pobjeditelju, pomiluj me!
Kondak 3.
Hor Anđela:
Načinio si nas Tvojim sudovima i napunio nas Tvojom moći i Tvojom mudrošću; ništa smo mi po sebi, no Ti si nas po milosti učinio drugovima svojim. Lucifer ispade iz reda našeg arhangelskog i povuče cio svijet čovjekov u propast; no da bi skinuo stid s lica naših, Ti podijeli pobjedu svoju s nama, pobjedu nad Luciferom, poslavši Gavrila Arhangela, da bude vesnik silaska Tvoga u borbu i Tvoje pobjede. Za to Te zahvalno hvalimo i slavimo pjevajući: Aliluja!
Ikos 3.
Zatupjeni grijehom, ljudi mišljaše da se Ti protiv njih boriš, pa se radovaše kada te raspješe na Krst i likovaše kao pobjednici nad svojim vragom; a Tvoja borba ne bješe protiv ljudi, Čovjekoljupče, no protiv kneza ovoga svijeta i njegovih bezbrojnih legiona, što drže ljude u svojim okovima, što vode glupu igru sa svakim ljudskim tijelom, nemoralno lijući otrov u ljudske duše; jer zli dusi su roditelji grijeha, a grijeh je roditelj smrti, smrt je roditelj straha, a strah je postao posvednevni vazduh duše čovječije; tek se jedan strah izdahne, drugi se udahne, dok smrt ne zaveže brojanice naših strahovanja i nadanja, i ne oturi ih u oganj. Kada su te robovi ubili likujući od pobjede, gospodari robova ispuniše se strahom, jer u Tvojoj smrti namirisaše pečat Tvoje pobjede nad njima. Istjerani iz Egipta duhovi zlobe sazidaše svoje carstvo u Izrailu; Svojom silom ti razori njihovo carstvo u Egiptu, Svojom smrću Ti uništi njihovo carstvo u Izrailu; kroz moć pokazao si Svoju moć kada si dejstvovao kroz Mojsija i Proroke, kroz nemoć pokazao si Svoju moć kada si Sam sišao na bojno polje; da bi pokazao nemoć zlih duhova, Ti si izabrao smrt za oružje u borbi s njima. Pobijedivši zle duhove, Ti si uništio grijeh; uništivši grijeh, Ti si satro smrt; satrevši smrt, Ti si razagnao strah i svijet – tamnicu sužanja – proglasio si domom slobode: Isuse, Slobodo moja, Isuse, Hrabrosti moja, Isuse, Prijatelju moj, Isuse, Spasitelju moj, Isuse, Pobjeditelju moj, pomiluj me!
Kondak 4.
Hor Načala:
Tvojim ovaploćenjem pokazao si se sličan majci, koja skoči u oganj da spasava dijete iz ognja; i Tvojim ovaploćenjem pokazao si se smireniji od ljubičice u trnju i jagnjeta na klanici. Vidjevši Tvoju ljubav prema grešnicima, Nebesne Sile još većma se razgoreše ljubavlju prema Tebi, zaista sve Nebeske Sile ustreptaše vidjevši neviđeno smirenje Tvoje; pa nadneti nad pećinu Vitlejemsku, posmatraše čudo kako se Tvorac rađa u nemoći stvorenja Svoga, i predviđajući Tvoju krajnju pobjedu, Hriste Pobjeditelju, s ljubavlju i trepetom pjevaše Ti: Aliluja!
Ikos 4.
Odbačen od ljudi kao nepotreban, Najpotrebniji; odgurnut od ljudi kao štene, Najkorisniji, Ti nikad ljude ne odbaci i ne odgurnu, Čovjekoljubivi Pobjeditelju. Kao što nerazumno dijete baci hljeb iz ruke i pokuša jesti kamenje, tako su nerazumni bacili Tebe, Najhrabriji Hljebe, i pokušali se hraniti kamenjem. Vaistinu, svaka druga hrana je kamen osim Tebe, svako drugo piće je otrov osim Tebe, svaka druga nada je žalost izvan Tebe, svaka druga utjeha je laž osim Tebe, svaki drugi život je smrt izvan Tebe. Grizao sam i ja kamen mjesto hljeba i srkao vreo pijesak mjesto vode, okajani, dok mi se Ti ne pokaza, hranitelju, bjelji od dana i svježiji od rose jutarnje. Zašto Te odbaciše ljudi, Najpotrebniji? Zašto Te odgurnuše ljudi, Najkorisniji? Robovi ne poznaše Oslobodioca svoga i vezaše Ga; prokaženi ne poznaše ljekara svoga i popljuvaše Ga; a koji Ga poznaše, oni se oslobodiše i iscijeliše. Zbog tuposti duhovne učiniše zločinci što učiniše. Od grijeha je tupost, od tuposti zla volja, a sve troje niklo je iz korijena neposlušnosti. Ti si oprostio ljudima, Gospode Nezlobivi; no oprosti im još jedanput, molim Ti se; grijeh bogoubistva potrebuje hiljade oproštaja pa opet da se ne izglađuje. Za roba je najteže djelo oprostiti, no za pobjednika je to jedan dio njegove pobjede, nerazdvojan od njegove pobjede. Isuse, najiskusniji Vojskovođo, povedi i mene; Isuse, najtrpeljiviji ratniče, nauči me strpljenju Tvome; Isuse, tihi Lave, koji jednom veličanstvenom pobjedom zgrćeš i sve ostale male pobjede, nauči me tihosti u malim borbama i odlučnosti u borbi velikoj i teškoj; Isuse, Pobjeditelju smrti, pomiluj me!
Kondak 5.
Hor Sila:
Iz triblaženog i tribezdanog Izvora života, spustio si se u tamu i sjenku smrtnu kao potok planinski u mrtvu dolinu pješčanu, da je zapojiš i oživiš. Sve vječne Sile, poznajući Tebe jedinog nepoznatog na zemlji, pratile su Te sa strahom i veličanjem, dok se vremenske stvari pri susretu s Tobom razdijeliše kao nekad Crveno More: s desne strane ostadoše pastiri i mudraci Istoka, a s lijeve Irod i zakonopoklonici. Vidjevši Te u vremenskoj nemoći, nejakog Mladenca u jaslama, knez tame s porugom se diže i poče uzbuniti vojske grešnika protiv Tebe; no vječnost iđaše ispred Tebe i prosijecaše Ti put kroz sve sile vražje, Pobjedniče Hriste. Tvojim bježanjem u Egipat Ti porazi Iroda. Sve je novo u Tebi, sve novije od navika ljudskih; gle, nečuvenog čuda za ljude: bježanjem Ti odnese pobjedu. Za to Ti združene Sile nebeske pjevaju: Aliluja!
Ikos 5.
Pomogao si Petru pobijediti malovjerje i Tomi nevjerje; pobijeđen Tvojom ljubavlju, Petar je uzviknuo: Gospode, kamo ćemo ići, Ti imaš riječi života. Ozaren Tvojom pobjedom nad smrću, Toma se obradova i reče: Gospod moj i Bog moj. Pobjedodavče moj, daj i meni pobjedu koju dade Petru i Tomi, da bi duša moja postala za vazda negostoljubiva prema malovjerju i nevjerju. Pomogao si domaćinu u Kani pobijediti siromaštvo i stid pred zvanicama pretvorivši vodu u vino i napunivši mu prazne sudove obiljem; pretvori tjelesnost moju u duh; krštenog vodom, krsti me ognjem i Duhom, da bih i ja došao na svadbeni pir Nebeskog Ženika sa svojom buklijom vina, a ne vode. Pomogao si Mariji iz Magdale pobijediti sedmostruke bludne sile demonske, i robinja je postala slobodna, i nečista čista, i pomračena prosvijetljena, i okamenjena oduševljena. Što više pozajmljuješ ljudima Svoju Silu, Ti jači postaješ, i dijeljenjem Svoje pobjede množiš je. Porazitelju demona, porazi demone i u meni i oko mene, jer danonoćno jurišaju na dušu moju da je učine robinjom, nečistom, pomračenom i okamenjenom; odagnaj u svinje ono što se iz svinja uvuklo u čovjeka. Gospode Pobjedonosni, samo jednu kap Tvoje pobjede kani u dušu moju i biću uzdignut iz tartara na Goru Tavorsku. Pomogao si Zakheju pobijediti srebroljublje i izgnaši pečal iz njegovog doma, uselio si radost. Zvuk novca bio je za njega jedini ljubavni poziv dok ne ču Tvoj glas, a kad mu glas Tvoj siđe u srce i rastopi srebrni metal u suzu, s njegovog lica spade sjenka grijeha i ono zablista drevnim obrazom vječne krasote. Rasplakaj i moje srce srebroljubno, Gospodaru života, Tvojim nebeskim pozivom rasplakaj ga; spusti glas Tvoj plameni u dno srca moga i rastopi sve idole metalne u jednu jedinu suzu, dragocjeniju od svih blaga ovoga svijeta, jer ta suza će me spasti; vaistinu i ne treba mi srce, Gospode moj, pretvori ga cijelog u jednu jedinu suzu, u kojoj će treperiti Tvoj glas dan i noć, Tvoj glas spasonosni što uzdiše k Bogu. Pomogao si Natanaelu pobijediti gordost neznalice i Nikodimu gordost mnogoznaliće i razbojniku gordost zlotvora; udario si sjekirom u korijen gordosti, ovoga zla što našem praocu zatvori vrata Rajska, a otvori vrata izgnanstva. Kada Te duh gordosti vidje gdje pereš noge stvorenjima svojim, on se osjeti ranjen u srcu, a kada Te vidje raspetog na Krstu, on osjeti smrt da ga guši. Pobjedniče Gospode, raskini brak moj sa duhom gordosti, jer nije brak no preljuba; ispuni dušu moju čednošću i vjenčaj je za sebe, Krasoto nad krasotama svih svjetova; molim Ti se, usliši i pomiluj. Pomogao si Lazaru vaskrsnuti iz mrtvih, ponose heruvima i serafima, i moja duša, evo, leži u grobu i vapi Ti: Gospode, evo već smrdim u grobu plotskom i nema nikoga da me spase; da si Ti bio vjenčan sa dušom mojom, grob moj ne bi bio grob no svijetli konak mladencu; ali ja sam se daleko udaljio od Tebe, i smrad me obuze bez Tebe, blagouhanje moje i mirisi mirisljiviji od ruža saronskih. Kada se Lazar, prijatelj Tvoj, za četiri dana usmrtio bez Tebe, kako li je nesnosan i neiskazan smrad moje okajane duše, udaljene od Tebe stotinama dana; no mrtav, sahranjen i ostavljen i zaboravljen, vapijem Ti s nepojmljivo smjelom nadom: Isuse Čovjekoljupče, posjeti grob moj i vaskrsni dušu moju; Isuse Pobjeditelju, pomiluj me!
Kondak 6.
Hor Vlasti:
Tebe premoćnoga, što nama pozajmi veliku moć, s užasom vidjesmo obučenog u nemoć i silazećeg na zemlju; iznenađeni ovim, pitamo jedan drugoga: kuda silazi Car Slave? Jer tajna ovaploćenja Tvoga bi znana samo Svetoj Trojici. Kada Te vidjesmo okruženog narodima kako propovijedaš blagovijest spasenja, kada vidjesmo mračna lica ljudi kako sijaju radošću pri susretu s Tobom, i kada vidjesmo slijepce s otvorenim očima i gluhe sa otvorenim ušima i uzete kako se ispravljaju i mrtve kako oživljuju, mi zaigrasmo od veselja i rekosmo jedan drugome: gle, ovako je isto Tvorac u prve dane iz prašine stvarao ljude; to je On isti. Zato pjevasmo pjesmu pjevanu u dane stvaranja: Aliluja!
Ikos 6.
Susjedi moji sjede kraj sunca kao kraj ognjišta i prepričavaju priče o prošlim pobjedama čovjeka nad čovjekom i naroda nad narodom. Kakva vam je radost, susjedi moji, u tome što su točkovi jednog čovjeka pregazili njegovog suparnika, kada su točkovi smrti pregazili oboje? Ko se od vaših junaka ikada digao ispod točka smrti i ovaj zaustavio da ne gazi više Božiji usjev života? Zato se okrenimo Junaku nad junacima i uskliknimo: jedini si Ti dostojan slave i hvale, Pobjedniče smrti; Ti si objavio smrt davši ovoj jedinu utjehu proročanstvom da ćeš biti u njenom carstvu koliko i Jona u kitu. Bezbožnici su stali na stranu smrti i kao saveznici smrti ustali protiv Tebe; svi su sjeli na točak smrti da ga učine težim da bi Tebe samljeli u prašini u kojoj spavaju bezrazlično njihovi preci s kamilom, srca njihovih junaka i kopite njihovih kamila; no Ti se nisi uplašio ostavljenosti i samoće – samoćom si disao na zemlji – niti je Tvoja mišica malaksala od viđenja svojih prijatelja na strani svojih protivnika. Kada se točak smrti približio, Ti si ga snažno uhvatio i zaustavio; zemlja se zatresla i zastenjala od nebivale takve borbe; stijene su pucale od neizdrživog pritiska i gnjeva, sunce je izgubilo sjaj ustrašeno od neviđenog dvoboja; a oni koje si Ti htio osloboditi smrti, nesustalo su pomagali smrt gurajući Tebe, vodeći Te, pljujući Te, zasijavajući Te kamenjem i trnjem. Ko bi ikad pomislio da smrt ima toliko prijatelja na zemlji. I kad si pao pod točak u znoju, krvi i agoniji, bezmalo savladan, svi saveznici smrti likovali su nad Tvojim porazom, Neporaženi. No Ti si pao, Ispoline, da bi samo bolje poduhvatio kobni točak i izlomio ga: tri dana zadržao si ga nepomična i trećega dana razmrskao si ga u komade, uzdigao si se do neba stojeći nogama na ruševinama točka smrti, na radost i stid ljudi, Pobjedniče Životodavni. Zato se raduju imenu Tvome svi živi na nebesima i svi oživljeni na zemlji; zato se i moj smrtni život osvjetljava nadom na učešće u pobjedi Tvojoj, Isuse slatki, slađi od svih ljudskih nada; Isuse poslušniji od svih sinova ljudskih; Isuse mučeniji od svih stvorenja Tvojih; Isuse, Pobjeditelju smrti, pomiluj me!
Kondak 7.
Hor Gospodstva:
Gospodstvom Tvojim mi gospodujemo i blaženstvom Tvojim mi blagujemo u vječnosti, jer si nas sa Ocem i Duhom vjenčao od početka gospodstvom i blaženstvom; no kakav užasan potres bi za nas kada Te vidjesmo gdje klecaš na putu bola, šiban i pljuvan od najmanjih slugu Tvojih; od užasa bi sva nebeska gospodstva bila propala da ih preblažena Trojica ne podža novim strujama snage i mudrosti, te kroz snagu i mudrost preblage Trojice i mi razumijemo Tvoj put bola kao put pobjede, koju i mi sada s Tobom i sa izabranim ljudima Tvojim praznujemo i s nasladom i pjesmom slavimo Te: Aliluja!
Ikos 7.
Ljudi se bore s ljudima pored sebe i sa prirodom oko sebe i sa samim sobom u sebi; s krvlju i tijelom bore se ljudi. Ljudi se bore s bolestima i mukama, s glađu i neznanjem, s neradom i očajanjem. To je borba protiv izvidnica nečijih; to je rat protiv posljedica nečega; to je hrvanje sa svakim talasom na uzburkanom moru da bi se more utišalo. Tvoja je borba bila protiv vjetra što podiže talase na moru; Tvoj je rat bio ne protiv izvidnice, nego protiv glavne sile neprijateljske; Tvoj pohod bio je ne protiv posljedica, nego protiv uzroka; i Tvoje hrvanje nije bilo protiv krvi i ploti, nego protiv mirodršca svuolike podnebesne zlobe, kojom on prouzrokuje sva zla u svijetu; kojom on od početka uzburkava more stvorenog svijeta. On je uputio oči ljudske da gledaju tako kako će oslijepiti, i uši ljudske da slušaju tako kako će ogluvjeti, i ruke da rade kako će se osušiti, i noge da hode kako će ohramiti, i jezik da govori kako će onemjeti, i sve tijelo ljudsko da luduju kako će ogubati, i razum ljudski da misli kako će zatupjeti i pobijesniti. Kako si veličanstven u pobjedi Svojoj, Hriste Pobjeditelju! Ti si govorio s nekima drugima u besnom Gadarinci, i ti drugi pobjegoše u svinje, a čovjek je krotko sjeo kraj Tvojih nogu; Ti si progovorio riječ nekim tuđincima naseljenim u Mariji iz Magdale i sedam tuđinaca pobjeglo je iz žene i žena je ostala iscijeljena i čista; dodirnuo si rukom gubava tijela i tijela su postala čista i podmlađena; dodirnuo si oči slijepima i slijepi su progledali, i uši gluhima i gluhi su pročili, i usta nijemima i nijemi su progovorili; naredio si suhorukom da pruži ruku i on je pružio, i hromome da ustane i on je ustao, i raslabljenome da hoda i on je hodao. Koristeći se Tvojom pobjedom, hromi su bacali štake, slijepi su se oslobađali svojih vođa, gluhonijemi su prestajali govoriti rukama, gubavi su prestajali kriti se od ljudi, bogalji su napuštali prosjačenje i suze, a besni su ostavljali svoju družbu sa zvijerima i počinjali družbu s ljudima. Isuse, preslavni Pobjeditelju onoga koji je kroz grijeh nizveo sljepilo na oči ljudske i gluvilo na uši i nemilo na jezik; Isuse Premoćni, Pobjeditelju onoga koji je kroz grijeh udario tijelo čovječije gubom i razum čovječiji pomračenjem; Isuse Predragi, Pobjeditelju onoga koji je kroz grijeh ustalasao more stvorenoga svijeta; Isuse Premili, Pobjeditelju smrti, pomiluj me!
Kondak 8.
Hor Heruvima:
Djevičanstvo, Svetost i Mudrost u trojstvu sjede nad nama, mnogookim heruvimima u vječnom i nepomućenom ljubavnom plamenu, što daje svjetlost našim očima i život našim duhovima; da bi pokazao istu ljubav prema smrtnim likovima kao i prema besmrtnim, prema ljudima kao i prema heruvimima, Ti, koji si Jedan od Plamene Trojice, učinio si se čovjekom rodivši se na zemlji od prečiste zemaljske Djevojke i Duha Svetoga, kao što si u vječnosti rođen od prečistog nebeskog djevičanstva Očevog, zajedno sa ishođenjem od Njega Duha Svetoga. Kao što si Bog od Boga u Svetoj Trojici, tako se Ti pokazuješ Heruvim među heruvimima, Anđeo među anđelima, i Čovjek među ljudima, da bi Te tako sva stvorenja poznala i poznajući Te živjela. Kao Isus Pobjeditelj pojavio si se među ljudima i otvorivši i njima vrata besmrtnosti, učinio si ih našom braćom, zbog čega Te radosno slavimo: Aliluja!
Ikos 8.
Opkoljeni zidom prošlosti i zidom budućnosti, ljudi su živjeli u uskoj tamnici sadašnjosti i nemoćno nagađali šta je bilo i šta će biti; no pred Tvojom čistoćom srca, debeli zidovi stanjiše se u tanke listove od stakla, kroz koje se pogled Tvoj gospodarski prostirao do početka prošlosti i do kraja budućnosti. Činio si smotru svjetova koji su bili i koji jesu i koji će biti, kao što jedan domaćin čini smotru nad svojim imanjem, i znao si da Ti je sve to Otac Tvoj Nebeski predao u ruke. Ljudi su Tebe mjerili svojom visinom i svojim znanjem, zbog čega su i ostajali zadivljeni Tvojim pogađanjem onoga što je bilo i onoga što će biti, u svom divljenju govorili su: veliki Prorok pojavi se među nama! Prozreo si Natanaela pod smokvom iz daljine, na kojoj ga niko od ljudi nije mogao vidjeti, i rekavši mu to, zadivio si ga i obratio svome spasonosnom Jevanđelju; prozreo si prošlost i sadašnjost žene Samarjanke i pokazavši joj se kao Mesija, izdigao si je iznad grijeha; prozreo si Petrovo trokratno odricanje i njegovu smrt u vezama, tako si ga priveo smirenju, koje ga je uzdiglo do neba; prozreo si Judino izdajstvo i vječno prokletstvo što slijedi izdaji, i time si učinio opomenu svima rođenima od žene da ne prave trgovinu sa Božijom istinom; predskazao si sve što se ima zbiti s Tobom do smrti i poslije smrti, i Apostoli sa mnogim svetim bili su svjedoci svih ostvarenih predskazanja; predskazao si Apostolima svetim sav trnov put kojim su imali ići od nasilnog rastanka s Tobom na zemlji do zasluženog sastanka s Tobom u Carstvu Nebeskom. Prorokovao si razorenje hrama Jerusalimskog, propast Jerusalima i rasulo naroda Izraelskog, i milioni ljudi vidjeli su Tvoje proročanstvo ostvareno i uzdrhtali su. Bacio si pogled Svoj u daleku prošlost i vidio si Sebe u vremenu prije Avrama, i bacio si Svoj pogled još dalje i vidio si sebe prije vremena i prije stvorenja svijeta, u vječnosti i u Ocu Svome; bacio si pogled Svoj u daleku budućnost i vidio si kraj svijeta i vremena, i bacio si Svoj pogled još dalje i opisao si slavu Svoju i vjernih svojih u vječnosti. Providio si sav tok Crkve Svoje svete do kraja vremena i otkrio si unaprijed sve njene muke, kao muke žene što rađa, no i njenu krajnju pobjedu u svjetlosti i moćni trijumf nad paklom. Isuse jasnovidni, Proroče mračne visine budućnosti; Isuse bistrooki, Prozrljivče nedosežne širine sadašnjosti; Isuse svjetlooki, pronicljivče maglovite dubine prošlosti; Isuse ponosni, Pobjeditelju moj, pomiluj me.
Kondak 9.
Hor Serafima:
Mi smo prva svjetlost Tvoje svjetlosti i prva pjesma Tvoga glasa; svi anđeoski jezici ne mogu iskazati Tvoju slavu i sjaj, jedinorodni ljubimče Oca i Duha Svetoga. Među serafima Ti si Serafim, među heruvimima Heruvim, među anđelima Anđeo, među ljudima Čovjek – svima si sve; pa zato što si svima sluga, nad svima si Gospodar; i zato mi, koji gospodujemo nad bezbrojnim svjetovima ispod sebe, služimo smireno usred neopalivog plamena Božanstva Trojičnog, sprovodeći ljubav Tvoju naniže ka stvorenjima i ljubav stvorenja naviše k Tebi, pjevajući Ti pobjedničku pjesmu: Aliluja!
Kondak 10.
Hor Prestola:
U vječnom ushićenju od najbližeg daha Tvoga, daha životnoga, daha ljubavnoga, daha čudotvornoga, mi najmanje možemo da kažemo jer Te najviše osjećamo. Mi živimo u samozaboravu, neprestano gledajući Tebe, neprestano dišući Tobom, neprestano diveći se Tebi. Mi smo najglavnije strune Tvoje Riječi i najveće svijeće Tvoga oltara nebeskoga, prvo čudo stvaranja Tvoga, i prvi predmet ljubavi Tvoje. Kao najmoćnije Sile nebeske mi smo i najćutljivije, jer ćutanje je osobina moćnih, ćutanje kao opštenje s Tobom i kao sazrcanje Tebe; no svoje ćutanje mi prekidamo samo pjesmom preslatkom, Pobjedniče Tvorče, gromoglasnom pjesmom: Aliluja!
Ikos 10.
Robovi zakona i sluge prirode – bezbrojna pokoljenja za pokoljenjima – vapili su za Junakom, Vlastelinom zakona i Ukrotiteljem prirode; i Ti si se pojavio, moćniji i ljepši nego što su Te snovi proročki zamišljali i čežnja vapijućih pokoljenja predosjećala. Rođenjem Svojim svojeglavim pokazao si vlast Svoju nad jednim zakonom, pretvaranjem vode u vino nad drugim, umnožavanjem hljeba nad trećim, zaustavljanjem vjetrova nad trećim i još jednim; no ko će pobrojati sva Tvoja moćna djela, kada ih ni Tvoj najmiliji učenik nije mogao pobrojati priznajući da ih sva ne bi mogao popisati ni u knjigu prostarniju od svijeta? O nečuvena Pobjedo! Tvoje rođenje pokrenulo je zvijezde nebeske, smrt Tvoja uzdrmala je zemlju i pomračila sunce! O strašna Pobjedo! Na Tvoju riječ ribe su se sabirale u prazne mreže, po Tvojoj želji more je postalo put nogama Tvojim! O predivna Pobjedo! Vaskrsao si iz mrtvih – gdje je najneumitniji zakon! Prošao si kroz zaključana vrata – doista gdje je zakon neprohodnosti? Vaznio si se u vazduhu – doista gdje je zakon i gdje je priroda? Tvoji prsti bili su medicina za gubave, blato u Tvojim rukama banja za slijepe, riječi Tvoje zapovijesti za umrle; doista gdje je zakon i gdje je priroda? Isuse, Vlastelinu zakona; Isuse, Ukrotitelju prirode; Isuse, Čudotvorče nesravnjivi; Isuse, Čovjekoljupče nepravosahodivi; Isuse Pobjeditelju neodoljivi, pomiluj me!
Kondak 11.
Hor Svetitelja i Mučenika:
Žrtvom Tvojom okupio si nas, negda grešne i nečiste; stradanjem Tvojim ohrabrio si nas, negda strašljive i malovjerne; ljubavlju Tvojom učinio si zaljubljenim u Tebe nas, negda priljubljene strašću za zemlju; naukom Tvojom osvijetlio si put nama, negda zalutalom stadu; suzama Tvojim zalio si nas, negda sjeme u đubretu, i mi smo nikli, cvijeće sa Tvojim mirisom i ljepotom; pobjedom Tvojom nad grijehom i zakonima grijeha učinio si nas pobjednicima; i sada, uvršteni po milosti Tvojoj u likove Anđela, mi Ti se molimo za preostalu braću našu na zemlji i s Anđelima pjevamo Ti pjesmu pobjedničku: Aliluja!
Ikos 11.
Izađe sijač na njivu i posija sjeme; niti njiva nasluti kakva se raskoš sakri pod koru njenu, niti sunce nasluti kakav će plamen uzrasti iz oranja u susret njegovom plamenu. Pri najvećoj oluji sijao si Božansko sjeme, nebeski Sijaču; svi vjetrovi digoše se protiv Tvoga sijanja i sve sile zemaljske uzbuniše protiv Tvoga sjemena. Izmireni sa očajanjem i pokorni smrti, stari sijači zemlje dovikivahu Ti: hladna je njiva zemlja za sjeme ljubavi što Ti siješ; na njoj samo trnje zakona niče i raste; gnjila je zemlja naša od smrti, i na njoj ne niče i ne raste Božanski život; niti cvjeta, niti sazrijeva. No Ti si sa znanjem iskusnog Domaćina posijao i sa vlašću Gospodara naredio zemlji da miruje i suncu da grije; i sjeme je niklo i raslo – plameni usjev svetosti i ljubavi. Posijao si sjeme svetosti, i čitave vojske Svetitelja nikle su iz tog sjemena; svijet se dizao protiv njih kao vulkan, ali Ti si hodio s njima kroz svu istoriju i oni su Tobom pobijedili svijet. Posijao si sjeme mučeništva, i čitavi rojovi Mučenika nikli su iz tog sjemena; svi ti rojovi bili su smrskani, no ne i pobijeđeni, jer su za Tvoje ime bili smrskani i Tvojim imenom pobijedili. Isuse, razume svakog sijača dobra; Isuse, sahranitelju smrti; Isuse, vaskrsitelju života; Isuse, Pobjeditelju moj, pomiluj me!
Kondak 12.
Hor Presvete Djeve s djevicama:
Bješe zemlja čista i prečista u prvostvorenju, i Ti je oživiše i osveti Svojim svetim dahom, Životvorna Trojice; i Mene si takvu unevestio, Bože, Duhu Tvome Svetome, slično prvostvorenoj zemlji; kroz Mene si pobijedio grijeh žene, kao što si kroz poslušnost do Krsta pobijedio glavnog zlotvora ljudskog, i kroz vaskrsenje smrt. Isuse moj slatki! Kroz neposlušnost Eva postade provodnica pada i muke, kroz poslušnost moju Ti Me učini provodnicom spasenja ljudskog. Za to si Me i uzvisio nad svima Nebeskim Silama i učinio Me predmetom ljubavi neba i zemlje. No Moja je najveća radost što uslišavaš molitve Moje za bolne i stradalne pokajnike, Sine Moj i Bože Moj; i Moja je najveća nagrada što si Me okružio velikom vojskom djevica spasenih milošću Tvojom za molitve Moje; slavim Te stoga sa horom djevica Mojih i pjevamo Ti, Isuse Pobjeditelju žalosti i muke: Aliluja!
Ikos 12.
Što duže gledam svijet, to više vidim Tebe, a sve manje vidim svijet; što duže slušam larmu svijeta, sve manje čujem larmu svijeta, sve više tihi glas Tvoj; što više griješim, sve bolje znam da grijeh nije ni moj put ni moj cilj, no Ti, Lučezarni. Kao mjesečar što hoda po ivici krova i ne pada, držan mjesecom, tako i ja hodim po ivici ambisa nebića i, držan Tobom, ne padam. Bude me susjedi, koji Tebe ne poznaju, bude i vele: probudi se iza sna u stvarnost, ambis je pod tobom dubok i hladan. O sužnji, dugo ja tamnovah u tamnici vaše stvarnosti, sloboda se sada uselila u mene, moj san je moja stvarnost i jedino moje izbavljenje; vi gledate mjesec u jezeru i mislite da ste mu bliži od svih sjenki što igraju ispred mojih nogu. Gle, nerotkinja cijeni sebe zbog sebe, a majka cijeni sebe zbog djeteta u sebi; i ja sam, velim, kao majka od kada saznadoh Tebe u sebi, i bdim nad Tobom kao majka nad djetetom, i ako cijenim što sebe, cijenim se zbog Tebe u sebi. Isuse, Krmanošu moj na burnom moru; Isuse, svileni konče svih mojih dana; Isuse, Ljekaru u bolesti mojoj; Isuse, snago u nemoći mojoj; Isuse, kandilo svijetlo u ponoći mojoj; Isuse, slatki saputniče u samoći mojoj; Isuse, pjesmo glasa moga; Isuse Pobjeditelju, pomiluj me!
Kondak 13.
Hor Neba i Zemlje:
Od bića Svoga pozajmio si biće svima nama i život od života Svoga i mudrost od mudrosti Svoje, stoga Te ispovijedamo, Trojice Jednobitna i Životodavna, i radosno i zahvalno Tebi se klanjamo; a Tebi, Prevječni Sine Božiji, koji si središte svuolike nebeske i zemaljske drame stvaranja i spasenja, i glavni junak te drame, i koji si Svojim čovječanstvom uzdigao čovjeka nebu i Svojim božanstvom priklonio nebo zemlji, oboje izmirio Svojom krotkošću, oboje zapalio Svojom ljubavlju, i oboje prisvojio Svojom vaskrsnom pobjedom, Tebi, Isuse Hriste, Pobjeditelju, pjevamo i pjevaćemo kroz svu vječnost: Aliluja!
(Ovaj Kondak se čita triput, a onda Ikos 1. i Kondak 1.)
Tropar, glas 5.
Hristos Vaskrse iz mrtvih, smrću smrt razruši, a onima koji su u grobovima život darova.
Ipakoj, glas 4.
Žene mironosice koje su rano uranile sa Marijom, našle su kamen odvaljen od groba i čule od Anđela: Zašto među mrtvima, kao čovjeka, tražite Onoga koji je u nepristupnoj svjetlosti? Vidite pogrebne pokrove! Trčite i svijetu objavite da ustade Gospod, koji je uništio smrt, jer je Sin Boga, koji spasava rod ljudski.
Kondak, glas 8.
Iako si u grob sišao Besmrtni, uništio si paklenu moć i vaskrsao si kao Pobjednik, Hriste Bože. Ženama mironosicama si rekao: Radujte se! Tvojim Apostolima daruješ mir, a palima vaskrsenje.
